VIHOROVI IZLETI U 2010. GODINI

PREK SLEMENA VU STUBAKE

(10.01.2010.)

Sve je počelo prije 30-ak godina kada je Želimir Kantura - ''Krampus'', legenda zagrebačkog planinarstva, poveo prve nedjelje u novoj godini svoje ''vihoraše'' iz Zagreba ''prek Slemena v Stubake''.

Od tada prva nedjelja u siječnju rezervirana je posebno za taj tradicionalni izlet. Ove godine, dan prije izleta, spiker na radiju upozoravao je da se ne kreće na Medvednicu jer je ledena kiša zaledila cijelo Sljeme. Međutim  to nas nije obeshrabrilo pa je manja grupa odlučnijih ''vihoraša'' krenula po snijegu prema tobože zaleđenom vrhu dobro oboružana derezama i inim napravama (bakine čarape, žabice...). Kretavši se prema '' Staroj lugarnici'' led je lagano popuštao i padao s grana, što su mogle posvjedočiti naše glave koje su dobro amortizirale udarce prije kontakta leda s tlom. Uspinjali smo se i ostavljali iza sebe Zagreb u gustom moru magle. Pred nama se kroz zaleđene grane počelo ukazivati sunce. Nebo je bilo plavo bez ijednog oblaka što nas je oduševilo nakon 10-ak dana sivila u gradu. Nakon krećeg odmora u ''Staroj lugarnici'' krenuli smo na sedlo iznad Činovničke livade gdje je u podne bio dogovoren sastanak. Tu su nam se pridružili ostali ''bus'' vihoraši koji su navirali sa svih strana, kao i planinari HPD ''Kapele'' s kojima tradicionalno idemo na ovaj izlet. Svi zajedno krenuli smo na zagorsku stranu  prema izletištu ''Srnec''.

Pod našim gojzericama škripali su kristali leda koji su u savršenom ritmu pratili zvukove odbijanja leda s grana od naših glava. Silazivši, sve smo više uranjali u maglu koja je kao pripovjedač u priči označavala kraj pješačkog dijela izleta. U Pilama nas je dočekao naš autobus te krenuo prema Stubičkim toplicama u kojima je ''pokupio'' turistički dio ''vihoraša''. Takav, u potpunosti popunjen autobus odveo nas je do Oroslavlja gdje smo imali dogovoren objed. Tu je bilo veselo, pjevalo se uz gitaru našeg Vlade i harmoniku Mauricija koji je opet s nama. Dobrog raspoloženja vratili smo se u Zagreb.

D. Dečak-Taiber

OBIČAN IZLET

(17.01.2010.)

Kao i svakog četvrtka u društvu na sastanku pao je dogovor za nedjeljni izlet 17. 01. 2010. Kada prema našem planu nije planiran neki veći izlet plan za nedjelju dogovori se u društvu. Tako i ovaj puta dogovoren je izlet na Slani Dol u Samoborskom gorju.Sastanak je dogovoren za 9 sati na autobusnom kolodvoru u Samoboru. Do Hamora gdje je predviđen početak puta došli smo autobusom redovnom linijom ili autima. Dan je bio oblačan i lagano je padao snjeg, a temperatura je bila oko minus dva stupnja i hodanje po lako zasnježenoj stazi bilo je ugodno. Doduše vidici su bili skraćeni , ali za hodanje je bilo izvanredno, jer nije bilo vlage. Do Slanog Dola došli smo pored sela Gradišće i Draganje selo. Dolaskom u ugostiteljski obijekat nakon presvlačenja sijeli smo za stolove. Uz jelo i priće  brzo je prošlo oko 3 sata i došlo je vrijeme za povratak. Vračali smo se istim putem, ali pošto nekima i nije bilo dovoljno hodanja do Samobora smo došli pješice. Zadnji dio puta vratili smo se niz riječicu Gradnu koja je  nabujala od prošlih kiša i topljenja snjega. Sveukpno bilo je nešto manje od 4 sata ugodnog hoda u društvu 32 člana „Vihor“-a. Bio je to jedan u nizu običnih nedjeljnih izleta.

                                                                       Vladimir Horvat

SNJEŽNA IDILA NA SLJEMENU

(07.02.2010.)

U četvrtak na sastanku našeg planinarskog društva dogovoreno je da se u nedjelju ide na zapadno Sljeme. Sastanak je kao i obično bio u 9 sati na Črnomercu. U planu je bio planinarski dom Risnjak a zatim Glavica. Nakon snježne i neugodne subote, osvanula je nedjelja ali bez snijega. Na Sljemenu je napadalo cca 20 cm novog snijega tako da ga je sveukupno bilo cca 50 cm. Uspon na Risnjak bio je po ugaženoj stazi. U domu je bilo puno planinara. Nakon kraćeg odmora veći dio naše grupe krenuo je prema Glavici. Probijali smo se po neugaženoj stazi po predivnom pršiću. Put je probijao naš Ivica najmlađi novi član. I nakon što smo prešli pola puta na našu sreću ususret nam je došla manja grupa iz smjera Ponikva, tako da smo dalje išli po njihovim tragovima do Glavice. Nakon 3 sata hoda stigli smo do doma na Glavici. Tu smo ručali i nakon kraćeg odmora spustili se u Bizek na autobus. Ovaj put smo često prošli kad nije bilo snijega, ali ovog puta to je bila prava zimska fantazija.

 Eduard Taiber

MAŠKARE U KALJAMA

(13.02.2010.)

Tradicionalno, kao i svake godine, organizirali smo maškare u Kaljama (Žumberačko gorje). Krenuli smo 13.02., subota oko 11h i nakon ugodne vožnje od 1,5 h došli u snježnu čaroliju, Kalje. Naša divna domaćica Melita nas je dočekala sa dobrodošlicom (rakija i pite od mesa i krumpira). Zatim smo hodali po netaknutom dubokom snijegu da napunimo baterije za ono što nas je čekalo, a čekao nas je obilan ručak i uz pjesmu i gitaru smo se išli maškarat. Parada maski, koje su bile savršene, počela je u 20h da bi žiri kojem nije bilo lako donio odluku o odabiru najboljih. Poslije toga slijedio je ples do zore uz odabir našeg genijalnog DJ-a.

Sutradan, Valentinovo, a mi Vihoraši idemo čestitat rođendan Joži, susjed koji radi odlične kobasice. Naravno da smo ga ugodno iznenadili i nakon zdravice i pjesme smo opet trošili kalorije hodajući po snijegu. Nakon pravog zimskog ručka (sarmica) krenuli smo ozareni prema Zagrebu puni krasnih dojmova.

Lada Ćurković

Dana 21.03.2010 .na poziv naših prijatelja iz PD Zagorske steze zaputili smo se prema Zaboku. Nakon jutarnje kave krenuli smo busom u pravcu Krapina-Petrovsko te cestom za Đurmanec do prilaza vrhu Brezovica. Razdvojili smo se u dvije grupe. Grupa A je krenula prema vrhu Brezovica (581m), kratko se zadržala u Ačkovoj hiži i nastavila put prema Piclju. Hodalo se oko 5,5 h. Grupa B se vozila do Đurmanca na Hršak Breg i hodala u pravcu Piclja. Predvođeni Zagorskim Stezama svi smo se, nakon zahtjevnog i ugodnog hodanja našli u planinarskom domu naših prijatelja koji su nas dočekali živom muzikom i dobrodošlicom.  Druženje je bilo vrlo dirljivo uz puno obostranih emocija. Nakon obilne hrane i pića pozdravili smo se sa Zagorskim Stezama i obećali im uzvratni posjet na našem Viništu.

Prekrasna, proljetna nedjelja 28.03.2010. Krenuli busom iz Pierottijeve ul. prema Humu najmanjem grad una svijetu. Prohodali smo Alejom glagoljaša koja se sastoji od 11 spomen-obilježja, dio naše bogate povijesti. Na putu Aleje glagoljaša, a po izlasku iz sela Brnobić smjestilo se Kotli, maleno mlinarsko seoce, poznato po vodenicama, danas zaštićeno kao zasebna kulturna vrijednost Istre. Poslije tog prelijepog obilaska otišli smo u grad Buzet koji isto ima svoju bogatu povijest koju nam je krasno predočila simpatična djevojka Sanja. Već pomalo umorni i gladni otišli smo u restoran Most gdje nas je osoblje sa osmjehom i biskom (rakija od imele) dočekalo nudeći istarske delicije koje smo natopili teranom i malvazijom. Siti i u dobrom raspoloženju još smo posjetili Draguč, dragulj arhitekture i prirode. Bus nas je čekao za povratak u Zagreb gdje smo stigli na vrijeme i sa voljom puni dobre energije za nove radne pobjede.